Na bolovanje samo ko mora

Bez autora
Jul 17 2013

Pravilnikom o bolovanju, donetim prošle godine, za svaku bolest preporučeno je maksimalno vreme poštede. Nadležni tvrde da su se oslonili na praksu koja važi u zemljama Evropske unije i kod naših suseda.Već godinama u Srbiji, na bolovanje odlazi samo onaj ko zaista mora, jer su odbijanja od plate toliko velika da često i veoma bolesni ljudi rade, umesto da su na poštedi. Sastavljači Pravilnika tvrde da su kriterijumi za bolovanje ujednačeni, kako bi svi pacijenti sa istom dijagnozom dobili isti broj dana bolovanja.

Na bolovanje samo ko moraPravilnikom o bolovanju, donetim prošle godine, za svaku bolest preporučeno je maksimalno vreme poštede. Nadležni tvrde da su se oslonili na praksu koja važi u zemljama Evropske unije i kod naših suseda.

Već godinama u Srbiji, na bolovanje odlazi samo onaj ko zaista mora, jer su odbijanja od plate toliko velika da često i veoma bolesni ljudi rade, umesto da su na poštedi. Sastavljači Pravilnika tvrde da su kriterijumi za bolovanje ujednačeni, kako bi svi pacijenti sa istom dijagnozom dobili isti broj dana bolovanja.

Uprkos tome, Pravilnik je među zaposlenima, ali i kod dela lekara, izazvao ogorčenje. Naime, lekari koji ne budu poštovali pravila biće kažnjeni smanjenjem plate, uprkos tome što svi znamo da svaka bolest ima individualni tok i trajanje.

Ako, na primer, od hladnog pića dobijete upalu krajnika, a radite u kancelariji, od svog izabranog lekara možete da računate samo na dva dana bolovanja.

Nakon srčanog udara, odnosno infarkta, predviđeno je da izabrani lekar pacijenta na bolovanju drži 30 dana. Postoji mogućnost da u slučaju težeg udara ili komplikacija po izlasku iz bolnice prvostepena komisija pacijentu sa infarktom odobri još tri meseca poštede. Tako je nakon infarkta povratak na posao oročen na ukupno četiri meseca. Isto važi i za moždani udar.

Zbog preloma noge, zajedno s bolničkim lečenjem, pacijent može da provede na bolovanju najduže pola godine.

Naši građani na bolovanje najčešće odlaze zbog bolova u leđima i depresije. Dok je za različita ukočenja, reumatske bolove i išijas dužina bolovanja sada propisana na 10 dana, za depresiju je preporučeno bolovanje od 3 sedmice.

U oba slučaja, ostavljena je mogućnost da privremena sprečenost za rad može da traje i duže. Izabrani lekar može ta bolovanja da produži do 30 dana, a ako se stanje ne popravi, pacijent, na prvostepenoj lekarskoj komisiji, zbog lumbalnih bolova može da dobije još 30 dana bolovanja.

Ko zbog depresije bude upućen u bolnicu, kasnije će na prvostepenoj komisiji moći da dobije potvrdu za još 15 do 21 dan odsustva sa posla.

Za migrenu je predviđeno do sedam dana bolovanja, a ako se stanje ponavlja, predloženo je da se pacijent uputi na pregled kod neurologa, kako bi obavio encefalografiju i skener glave.

Za grip je predviđeno bolovanje od dve sedmice, a ako se bolest iskomplikuje upalom pluća, može da se dobije nedelju dana duži oporavak.

U domovima zdravlja počeo je da važi pooštreni režim upućivanja pacijenata na biohemijske analize. Na proveru krvne slike i ostalih biohemijskih analiza u domu zdravlja građani mogu da računaju samo jednom godišnje. Znači, ako žele da provere holesterol i trigliceride nekoliko puta u toku godine, to će moći da učine samo o svom trošku, a ne uz zdravstvenu knjižicu. Inače, kompletna biohemijska analiza košta između četiri i pet hiljada dinara.

Značajna promena je i to što se kao povreda na radu računa samo ona koja se desila neposredno na radnom mestu. Do sada su se i povrede zadobijene tokom dolaska na posao i prilikom povratka s njega, kao što su onesvešćivanje ili pad na ulici, smatrale za povredu na radu, što je zaposlenom omogućavalo da dobije nadoknadu u visini cele plate.

Od sada će zaposleni taj iznos primati samo za povredu na poslu, dok će se sve ostalo voditi kao redovno bolovanje, pa će dobijati samo 65 odsto plate.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik